GORAN DUPLANČIĆ
Rođen 1972. u Splitu. Od malih nogu voli crtanje i stripove. Iako je tijekom djetinjstva napravio tisuće crteža i započeo desetke stripova, ipak se odlučuje na “ozbiljniju” profesiju te na kraju postaje znanstvenik, teorijski fizičar na Institutu Ruđer Bošković. Stripovima se vraća pod stare dane oko 2007. godine i to zahvaljujući internetu i strip inicijativama koje je pokretao Darko Macan. Od tada više-manje redovito objavljuje kratke stripove na internetu i u lokalnim strip izdanjima, a jedno vrijeme bio je i redovni sudionik strip maratona “24 satno crtanje stripa”. Naširoko postaje poznat nakon objavljivanja autobiografskog stripa “Vojna” koji je prvo bio serijaliziran na internetu da bi na kraju bio objavljen i klasično, na papiru. Strip prati doživljaje ročnika JNA koji su se protiv svoje volje zatekli na “agresorskoj” strani u slovenskom ratu za osamostaljenje 1991. Na autorovo iznenađenje “Vojna” je postala pravi hit i u godinu i po dana doživjela tri izdanja (dva hrvatska i slovensko).
AMIR HADŽIĆ
Amir Hadžić je grafički dizajner, strip crtač i glazbenik iz Sarajeva s preko 25 godina iskustva u navedenim poljima. Autor je knjige o vizualnim identitetima pod nazivom “Logotipija – bazični principi logo dizajna” u nakladi ULUPUBIH (Državno udruženje likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti i dizajnera Bosne i Hercegovine) čiji je stalni član.
BRUNO RAMELLA
Talijanski strip crtač, rođen 31. listopada 1959. godine. Ramella je živi primjer kako život piše priče. Naime, do dvadeset i pete godine radio je kao drvosječa, da bi ga nakon nesreće i ozljede leđa ponovo obuzela strast za stripovima. Okreće se crtanju stripova, a njegovo stripovsko naukovanje odvijalo se pod vodstvom Ive Millazza. Njegovi počeci vezani su uz Eura Editoriale i Il Giornalino. Kasnije ga Claudio Nizzi uključuje u tim crtača Nicka Raidera, njegov novi serijal koji je u to vrijeme trebao startati u Sergio Bonelli Editore. Njegova prva priča objavljena je u studenom 1988. u NR #6 „Slučaj Geronimo“. Uz crtanje redovnih brojeva serijala, 1992. od broja 44, preuzima od Giampiera Casertana titulu crtača naslovnica, a završava s brojem 99. Također crta tri kratke priče o Nicku Raideru po Nizzijevom scenariju, a koje su objavljene u strip časopisu Comic Art. Krajem 1996. grafički je osmislio lik Magičnog Vjetra, novog western serijala Gianfranca Manfredija, na preporuku kustosa serije Renata Queiroloa. Prvijenac na serijalu je MV #2 pod nazivom “Kandže“, gdje olovke potpisuje Giuseppe Barbati. U vrlo produktivnom tandemu s Barbatijem, nastavlja crtati značajan broj epizoda Magičnog Vjetra te tri epizode miniserijala Shanghai Devil i tri epizode miniserijala Coney Island. Njegovi recentni uradci vezani su uz redovni serijal Texa Willera. Ramellu možemo svrstati uz bok veterana Bonellijevog stripa budući da se s njime družimo još od prvih dana Nicka Raidera.
FABIANO AMBU
Talijanski crtač stripova, ilustrator, grafički dizajner i scenograf. Rođen je 29. siječnja 1972. u talijanskom gradiću Cagliari. Završava umjetničku školu i stječe diplomu arhitekta interijera na IED u Cagliariju, a kasnije je diplomirao scenografiju na Akademiji likovnih umjetnosti u Sassariju. Radio je nekoliko godina u kazališnom sektoru kao tehničar i scenski menadžer na brojnim mjuziklima za tvrtku Della Rancia nakon čega se seli u Milano gdje radi kako grafički dizajner za reklamne agencije. Njegovi stripovski počeci datiraju od 2006. godine kad crta sedmi broj strip serijala “L’Insonne” u izdanju Free Booksa. Objavljuje u raznim publikacijama te se pridružuje crtačima strip serijala “Nemrod” u izdanju Star Comicsa. Nakog toga crta grafički roman “Il Massacro del Circeo” po scenariju Leonarda Valentija za Becco Giallo. 2009. godine Ambu se pridružuje Sergio Bonelli Editore i crtačima strip serijala Dampyr, a u travnju 2010. na kioscima izlazi njegov prvijenac u broju 121 “La Casa Di Faust”. Do sada je nacrtao ukupno osam epizoda Dampyra, kraću priču za serijal Zagor: Novele iz Darkwooda #7 „L’uomo venuto dal futuro“ te dvije epizode Dragonera. Kokreator je It Comicsa, web stranice posvećene stripovima, izložbama, tečajevima i eventima povezanima sa stripovima i ilustracijom. Za It Comics objavljuje svoje autorske stripove: „It From Space“, „Josif 1957“ i „Pop Priča o mornaru“. Kako se još dosad nismo imali priliku susresti s ovim autorom, bit će još zanimljivije čuti njegovu priču.
HELENA KLAKOČAR
Helena Klakočar je studirala grafiku na ALU , Zagreb). Izlagala je samostalno i grupno na mnogim izložbama u zemlji i inozemstvu. Njeni stripovi su bili objavljivani u „Poletu“, „Vidicima“, „Heroini“, „Mladini“ idr. U multimedijalnoj grupi ZZOT je sa suradnicima spajala strip i animaciju u instalacije, gostovali su na umjetničkim festivalima po Europi. Najveći samostalni uspjeh postigla je strip-dnevnikom Nemirno more kojim je bilježila svoje putovanje katamaranom u Grčku. Na festivalu u Angoulêmeu (2000.) je ta knjiga nagrađena kao najbolji strani strip-album. Osvojila je i specijalnu nagradu radija France -Info. Time je postala jedna od malobrojnih autorica dosad nagrađenih na tom najvećem europskom festivalu stripa. Nemirno more 1 i 2 su objavljene u Srbiji, Sloveniji i Italiji. U Hrvatskoj je tiskano 5 njenih knjiga. Zadnja, El Shatt/fragmenti je tiskana pri Umjetničkoj organizaciji Javni prostor.
LUCA ENOCH
Rođen 12. lipnja 1962. godine u Milanu. Svoju karijeru započinje kao grafički dizajner i ilustrator u izdavačkom i reklamnom sektoru, da bi ostatak svoje profesionalne karijere posvetio stripu. Njegov stripovski prvijenac „Raptus“ svjetlo dana je ugledao 1990. godine na Međunarodnoj konvenciji stripa i fantastike u Pratu, gdje je osvojio prvu nagradu, a zatim slijede njegovi profesionalni prvijenci – “Eliah” objavljen 1991. godine u fanzino Fumo di China i „Berserk“ objavljen 1992. u časopisu Intrepido. U Intrepidu započinje rad na strip serijalu „Sprayliz“ koji kasnije završava u džepnom formatu kod izdavača Star Comics u jedanaest epizoda; te stvara lik porno zeca Piotra inspiriran Mačkom Fritzom Roberta Crumba. Za časopis Action objavljuje stripove Ninja Boy i Skaters. U prvoj dekadi trećeg tisućljeća za francuskog izdavača Les Humanoïdes Associés piše znanstveno-fantastični serijal od četiri albuma “Morgana” koju je ilustrirao Mario Alberti i “Rangaku” s Maurizijem Di Vincenzom za crtačkim kormilom. Za svoju matičnu izdavačku kuću Sergio Bonelli Editore počinje raditi od 1995. godine. Radi na pet epizoda serijala Legs Weaver isprva samo u svojstvu crtača, a kasnije kao cjelokupni autor. Godine 1999. stvara fantastični strip serijal za mlade „Gea“ od osamnaest epizoda u svojstvu cjelokupnog autora. U sklopu edicije Romanzi a fumetti 2007. godine izdaje fantastični strip „Dragonero“ na tragu Gospodara prstenova i Igre prijestolja, u suradnji sa Stefanom Viettijem (scenarij) i Giuseppeom Matteonijem (crtež). Te iste 2007. ilustrira „Ledenog zmaja“ Georgea R. R. Martina u izdanju Mondadorija. Godine 2008. izlazi „Lilith“, njegov novi autorski fantastični miniserijal o putovanju kroz vrijeme od osamnaest epizoda. Nakon uspješnog romana u stripu od prije par godina, u lipnju 2013., Dragonero postaje mjesečno izdanje koje uspješno vodi dvojac Enoch – Vietti. Ovaj fantastični serijal izrodio je i niz sporednih serijala, specijalnih izdanja u formatu grafičkih romana, izdanja za djecu Dragonero Adventures te strip albuma za odrasle pod nazivom „Bezdušni“. Uz sva stripovska izdanja 13. listopada 2015. objavljen je i „Dragonero – Il risveglio del Potente“, njegov prvi literarni roman temeljen na njegovom uspješnom istoimenom strip serijalu. Uz svu silu atipičnih autorskih izdanja za Bonelli koje je Enoch tijekom godina napisao i nacrtao, te kako i dalje ležerno nastavlja s neprestanim radom na raznim izdanjima Dragonera, Enoch redovito izbacuje nove raznovrsne projekte za Sergio Bonelli Editore. Primjerice „Sottosopra“, znanstveno-fantastični miniserijal iz 2019. u tri dijela, te 2021. zajedno sa Stefanom Viettijem radi na stripovima inspiriranim poznatim društvenim igrama tvrtke CMON, „Cthulhu – Death may die“ i „Zombicide“. Ovaj autor izgleda da je nepresušno vrelo priča, a kako bi se uvjerili u njegovu vrsnost, zavirite u neke od mnogih njegovih stripova koje su izdali izdavači na našim govornim područjima…
MAJO PAVLOVIĆ
Majo Pavlović je sarajevski strip autor, vizualni umjetnik i nastavnik likovne kulture u Osnovnoj školi ”Čengić Vila 1”. Objavio je četiri kolekcije kratkih horor stripova, kao i četiri grafičke novele, zajedno sa svojim prijateljem Amirom Hadžićem. Od 2015. piše i crta za prestižnu bosanskohercegovačku strip-reviju ‘Bosona’. Od 2006. do 2012. godine pokrenuo je i vodio školu stripa u Centru za mlade na Gorici, a trenutno vodi novu Školu stripa CKM koja okuplja mlade zaljubljenike u ”devetu umjetnost”. Organizirao je preko deset izložbi stripa u Sarajevu a sudjelovao je i na prestižnim festivalima devete umjetnosti ”MaFest 1” – ”MaFest 12”, koji su se održavali u Makarskoj. Njegove originalne table stripa bile su izložene na mnogim domaćim i međunarodnim izložbama, od Sarajeva preko Beograda do Luzerna. Neka od njegovih djela su: ”Mračne Sobe”, ”DeadFace”, ”Teatar Noći”, ”Priča o Duhu”, ”Cirkus Sjena”,”Na Rubu Bezdana” i ”Hydria”. Radio je na strip-adaptacijama kratkih priča čuvenog britanskog autora Clivea Barekra, ”Down, Satan!” i ”Unrequited”.
MILORAD VICANOVIĆ MAZA
Milorad Vicanović Maza rođen je 1965. u Banja Luci, a živi i radi u Laktašima. Stripom se počeo baviti početkom 1980-ih, a svoj prvi rad objavljuje 1985. godine. Do 2006. većinom crta stripove u kraćoj formi te ilustracije za knjige, časopise i udžbenike, a 2004. godine započeo je i rad na svome prvome većem projektu, Školanu Fordu, po scenariju Nenada Suzića, koji se ugasio nakon četiri objavljena broja. Dvije godine poslije, one već spomenute 2006., na poziv Marka Stojanovića, započinje rad na trećem albumu iz serijala Vekovnici pod naslovom Prah, a suradnja se potom nastavlja i na četvrtom broju (Pepeo). 2009. završava prvu epizodu vestern-stripa Divlji vjetar po scenariju Rajka Radovanovića, a 2010. započinje svoj prodor na francusko-belgijsko tržište albumom Triangle Rose koji radi s Michelom Dufranneom, a koji je Quadrants Soleil objavio u rujnu 2011. te koji je potom izdan i u Njemačkoj. Za vrijeme rada na Trianglu Maza potpisuje i svoj prvi ugovor s francuskim Soleilom, za serijal Wunderwaffen (scenarist je Richard D. Nolane), za koji je već u prvoj godini napravio tri izdana albuma, a projekt se nastavio sve do deset albuma. Nevjerojatna brzina rada na prvom albumu Wunderwaffena dovela je Mazu do potpisa ugovora za tri albuma u serijalu Lady Spitfire za izdavačku kuću Delcourt. Prvi i drugi album, La fille de l’air i Der Henker objavljeni su 2012., a treći nastavak, Une pour tous et tous pour elle, 2013. godine. Naravno, baš kao i kod Wunderwaffena, i ovdje se suradnja nastavila. Nadalje, vrijedi spomenuti da se Wunderwaffen i Lady Spitfire također objavljuju i u Njemačkoj te u Nizozemskoj, a u pripremi je i japanska verzija prva četiri Wunderwaffena. Pored svega navedenog, 2013. godine sa Jean-Peirreom Pecauom za Delcourt objavljuje prvi dio trodijelne priče “Oméga” unutar serijala Jour J, a pri kraju je i drugi dio. U prve četiri godine rada za francuske izdavače, završio je čak 10 objavljenih albuma. Za “Story and Media” iz Indianopolisa potpisuje “Distractions”. Maza je i dugogodišnji organizator Salona stripa u Laktašima.
JAN ŠKRINJAR
Jan Škrinjar rodio se kao čovjek davne 1998. na jednom od mnogih mjesta na kuglji zemaljskoj gdjr se ljudi masovno okupljaju da bi govorili isti jezik – zvanom Zagreb – te trenutno obitava u mjestu pokraj – zvanom Zaprešić – gdje se ljudi okupljaju znatno (hvala Bogu) manje.
Obrazovao se za kipara pa se sada time više ne bavi. Trenutno piše i crta stripove i tehnički bi se moglo reći da je neobrazovan.
CAMILLE CIMPER – PHSYSALIS
Camille Cimper, alias Physalis, stekla je diplomu magistra istraživanja stripa 2022. na Sveučilištu u Poitiersu i Visokoj europskoj školi slike u Angoulêmeu. Vrlo brzo krenula je prema praksi crtanja uživo i razvila Pink Leaves, predstavu koja spaja crtež i glazbu u suradnji s The Quiet Screamers te je dvaput nastupila na pozornici 2021. i 2022. Na inicijativu Francuskog instituta u Italiji pozvao ju je Franco Ungaro na umjetničku rezidenciju na Mediteranskoj akademiji glumaca (Accademia Mediterranea dell’Atorre) u Lecceu, gdje je otvorila svoje grafičko istraživanje poezije u društvu dramaturga Marcella Sambatija i učenika škole. Trenutačno surađuje s časopisom Neuvième Art (Deveta umjetnost) i vodi zbirku članaka posvećenih izložbama crteža. Ne zaboravlja ni srce svoje profesije te radi i na grafičkom romanu za mlade!