Ovogodišnje izdanje ponavljajuće izložbe “Hrvatski strip za djecu” pod nazivom “Julio Radilović Jules: Izviđači” posvećeno je stripovima o izviđačima nastalima 1950-ih i ’60-ih godina u suradnji Julija Radilovića Julesa, Zvonimira Furtingera, Norberta Neugebauera i Rudija Aljinovića. Objavljivani u Plavom vjesniku, pa kasnije u časopisima Dječji klub, Kurir, Oscar i drugima, ove su godine izvađeni iz naftalina i revalorizirani kako bismo provjerili rezoniraju li i još danas s najmlađim strip čitateljima.
Julio Radilović Jules crtač je stripova, ilustrator i scenarist. Rođen je u Mariboru 1928. Od 1948. do 1952. pohađao je, uz prekide, Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Stripove crta od 1952. u Horizontovu zabavniku, potom od 1956. ponajviše u Plavome vjesniku, ali i brojnim drugim listovima i publikacijama, baveći se profesionalno i ilustracijama, opremom knjiga, komercijalnom grafikom i drugim likovno-grafičkim poslovima. U stripovima obrađuje različite žanrove preciznim i sigurnim crtežom slijedeći i razvijajući tradiciju realističnoga narativnoga stripa.
Pojedinačno se kao najuspjeliji njegovi stripovi i serijali, u skraćenim životopisima poput ovoga, redovito i s pravom navode Kroz minula stoljeća (1956.-1959.), Izviđačke pustolovine (1956. – 1958.) i Afričke pustolovine (1962. – 1966.) po scenarijima Zvonimira Furtingera, potom Kapetan Leši (1960. – 1964.) po scenarijima Nenada Brixyja temeljenim na istoimenoj seriji filmova Zike Mitrovića, Partizani (od 1975.; najvećim dijelom po scenarijima Đorđa Lebovića), te Baća izviđač (1960. – 1963.; prema vlastitoj zamisli, a po vlastitim i scenarijima Norberta Neugebauera) i Herlock Sholmes (serijal započet pilot-epizodom 1957., nastavljen u Plavom vjesniku 1966. – 1969. i završen dvjema epizodama iz 1972. – 1973., odnosno 1974. godine).
Serijali lzviđačke pustolovine, Baća Izviđač i Herlock Sholmes izvedeni su u obliku groteske i u njima do punog izražaja dolazi Julesov naglašeni smisao za komiku i karikaturu. Julesov, nazovimo ga tako, izviđački ciklus, uz lzviđačke pustolovine i Baću izviđača, zaokružuje niz karikaturalnih “jednočinki” objavljivanih u listu Mi mladi pod naslovom lzviđač Oliver (1986. – 1988.) po scenarijima Rudija Aljinovića. Za sva tri ova serijala karakterističan je već spomenuti karikaturalni crtački stil koji se u stripovskom žargonu naziva groteskom.
Ipak, valja reći da je, kad se radi o Radilovićevim “izviđačkim” crtežima, pojam groteske — ima li se na umu ukupnost i sva širina njegova značenja — možda i prejak. Naime, istančana realistična i profinjeno humana karikaturalnost, kakva je na djelu u prič(ic)ama o mladim skautima, autorskim se majstorstvom uobličuje kao poseban oblik ili žanr nerealističnoga stripa koji je zapravo sverealističan. Ponajprije u ljudskom, etičkom i ekološkom, ali i u svakom drugom smislu.
Stripovi Julesa Radilovića Julesa objavljivani su u petnaestak europskih i izvaneuropskih zemalja. Za svoj je rad dobio veći broj nagrada i priznanja među kojima i Nagradu za životno djelo na 6. Salonu stripa u Vinkovcima (1996.), te Orden reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u promicanju hrvatske kulture (2001.).
Boris Nazansky
