Christian Lacroix, poznatiji kao Lax (rođen 2. siječnja 1949. u Lyonu) francuski je strip crtač i scenarist. Kao klinac, nije se morao svađati s roditeljima kako bi mu dopustili da se bavi stripom. Naprotiv, od ranog djetinjstva otac ga je poticao da kopira crteže iz Tintina za vježbu i nalazio mu prve posliće u ilustraciji, pa je tako u dobi od 12 godina Lax već napisao i nacrtao svoje prve kratke priče.
Studira likovnu umjetnost na akademiji u Saint-Etienneu (gdje se bolje prolazi ako ne spominjete da volite strip), ženi se za vrijeme studija i 1971. godine dobiva sina Bertoisa, koji kasnije postaje njegov scenarist i 1995. piše Soleil cou coupe za Dupuisovu biblioteku Aire Libre, što predstavlja prvu suradnju između oca i sina u toj biblioteci.
Lax prve table objavljuje u mjesečniku L’automobile 1975., a potom crta za Métal Hurlant, Fluide Glacial, Ère Comprimée i Circus. U časopisu Mercredi, a zatim u Fripounetu, objavljuje seriju o životinjama Hector le Castor po scenarijima Michela Aubruna. Prvi mu album, Ennui mortel, objavljuje Glénat godine 1982., ponovno prema Aubrunovom scenariju.
Potom se udružuje sa scenaristom Patrickom Cothiasom i od 1986. do 1989. godine stvara četiri sveska povijesne serije La Marquise des lumières za Vents d’Ouest. Posao mu se sviđa, ali više volio stalno osmišljavati nove likove, vjerujući da svaka nova priča mora biti skok u nepoznato. Zato 1987. godine stvara prvi autorski strip, Des maux pour le dire, o svom bratu s invaliditetom. Autorski mu je i nostalgični ljubavni crtani roman, smješten u pustinju Sahara, Sarane (Dupuis, 1994).
Od 1990. Lax stvara nekoliko stripova za prestižnu biblioteku Aire Libre u izdavačkoj kući Dupuis, pronašavši u njoj sigurno utočište koje mu je omogućilo da inovira i profesionalno se razvija. S pokojnim scenaristom Frankom Giroudom stvorio je hvaljene stripove o ratovima u bivšim francuskim kolonijama. Za strip čija je radnja smještena u Rumunjsku 1989. godine nakon pada Ceausescuovog režima, La Fille aux ibis (iz 1993.), osvaja 1994. novoosnovanu nagradu radija France Info za strip reportažu. Godine 1997. osvaja istu nagradu za Chiens de fusil. Radnja serijala Oubliés d’Annam (1990.-1991.) događa se u Indokini, a ona dvodijelnog crtanog romana Azrayen (1998.-1999.), dobitnika nagrade nagrada francuskih strip kritičara Bloody Mary 1999. – u Alžiru. Azrayen u hrvatskom prijevodu izlazi u integralnom izdanju Fibre 2018.
U novom tisućljeću objavljuje Le Choucas, satirični detektivski serijal temeljen na francuskim noir romanima iz 1950-ih i 1960-ih. Spin-off tog serijala izlazi mu 2006. pod nazivom Les Tribulations du Choucas. Lax predaje strip na školi Émile-Cohl u Lyonu, gdje mu je student i Frédéric Blier, kojem piše scenarij za povijesni i intimistički strip Amère Patrie. Dupuis ga objavljuje u dva dijela, 2007. i 2011. godine, a u Hrvatskoj će ga 2019. izdati Fibra s naslovom Gorak okus domovine.
Lax živi s obitelji na selu, na renoviranoj farmi koja mu služi kao baza za vožnje biciklom po nekim od mitskih planinskih prijevoja utrke Tour de France. Lud za biciklizmom od tinejdžerske dobi, o biciklizmu crta i piše tri stripa. 2005. za Dupuis objavljuje L’Aigle sans orteils (u hrvatskom prijevodu Orao bez kandži, Fibra, 2013.), Pain d’alouette 1 i 2 (Futuropolis, 2009. i 2011.) i L’écureuil du Vel d’Hiv (Futuropolis, 2012). Za L’Aigle sans orteils osvaja brojne nagrade: Grand prix RTL, kanadsku nagradu Bédélys za najbolji međunarodni strip i nagradu za najbolji scenarij na festivalu stripa u Chambéryju. Godine 2011. festival BOUM mu je dodijelio nagradu za životno djelo.
Najnoviji njegov strip, Une Maternité rouge (Futuropolis, 2019.), priča je o skulpturi iz 14. stoljeća i malijskom izbjeglici koji je, spasivši je od uništenja, želi odnijeti u Europu, u Louvre. U svojim se stripovima Lax često bavi poviješću 20. stoljeća, nastojeći prikazati koliko povijest nekog društva može predstavljati teško breme za svaku novu generaciju.