Moreno Burattini rođen je 7. rujna 1962. u San Marcellu Pistoiese, u planinama Toskane. Pohađa klasičnu gimnaziju u Pratu, a zatim Filozofski fakultet na Sveučilištu u Firenci, gdje je diplomirao na temu stripa. Autor je knjiga, strip kritičar, kustos, knjižar i sakupljač stripova te dramatičar. Pisao je članke za vodeće časopise te je objavio niz publicističkih knjiga o stripu. Organizirao je brojne izložbe na raznim lokacijama, a radio je i kao predavač jezika i povijesti stripa te nastavnik scenaristike na kolegijima i tečajevima diljem Italije.
Rano započinje svoju stripovsku karijeru. U početku piše za fanzine Il fumetto, Exploit Comics i Comix, a 1985. osniva fanzin Collezionare, koji je u sedam godina izlaženja stvorio čitavu malu školu kritičara i crtača, i za koji smišlja i piše humoristički lik Battista il Collezionista. Zatim, 1992. s ostalim učesnicima osniva novi fanzin, Dime Press. Kao prve radove u svojem stripovskom opusu 1990./91. bilježi seriju priča iz srednjeg vijeka za reviju Mostri. Od 1990. do 1998. radi scenarije za humorističke stripove Cattivik i Lupo Alberto.
Sljedeća faza u njegovoj karijeri nastupa 1998., kad počinje raditi za Sergio Bonelli Editore. U svibnju 1991. izašla je njegova prva priča Zagora s Ferrijem na crtežu („Smrtonosna opasnost“, ZS 1071/1073). Iste godine izlazi mu i specijal Chico br. 7 “Chico traper” da bi završio taj serijal s brojem 27 “Chico & Company” 2007. godine. Radio je godinama priče za Komandanta Marka. 1993. godine Mauro Boselli i Burattini kreću u proces revitalizacije Zagora, i malo je reći da su zaslužni za dizanje posrnulog Zagora s kraja osamdesetih na noge. Njihova “Nova američka odiseja“, koja započinje 1994., pokazala se kao izvrstan potez, a donijela je mnoge promjene: uvodi se kontinuitet u serijal, javljaju se jaki ženski likovi, a kuća izrazito reklamira početak nove sage. Burattini uskoro postaje glavni scenarist na Zagoru, a od 2007. glavni je urednik Zagorove postave. Godine 2011. započinje novu, južnoameričku sagu s Bosellijem, koja sadrži niz posveta Nolitti, Ferriju i Mister Nou. 2011. također objavljuje pisani roman o Zagoru “Le Mura Di Jericho“.
Koautor je nekoliko knjiga o Zagoru: “Collezionare speciale Zagor” (1990.), “Zagor” (1992.), “Gallieno Ferri, quarant’anni con Zagor” (1999.). Pokreće ediciju “Lezioni di fumetti” te 2009. objavljuje “Gallieno Ferri: Život sa Zagorom”, koji je objavljen i u Hrvatskoj. 2010. nastavlja s edicijom te piše “Giovanni Ticci: Un “americano” per Tex”, a 2011. godine objavljuje biografiju svog mladenačkog idola pod nazivom “Guido Nolitta – Sergio Bonelli sono io” u suradnji s Grazianom Romanijem. 1995. dodijeljene su mu nagrade ANAFI za najbolji scenarij i Fumo di China za najboljeg humorističkog scenarista. On i Boselli osvajaju nagradu Gran Guinigi za najbolje scenariste 2003. u Lucci.
Burattini je u serijalu dodatno produbio legendu o Zagoru i nastavlja stvarati njegove pustolovine s puno žara i strasti i to nakon dugih pedeset godina izdavanja. Kako već nalaže tradicija u Zagoru, vraća niz omiljenih neprijatelja iz prošlosti – Krojača, Randalla Mutanta, Malog Sullivana, vješticu Dharmu, samuraje, Vukodlaka, alkemičara Roberta Greya, Devil Maska, kao i nezaboravne prijatelje poput Liberty Sama, Ikarovog Pera ili Digging Billa… Pritom ne zaboravlja stvarati nove intrigantne neprijatelje poput Mortimera ili Žutog Zmaja, a u Zagorovo kraljevstvo uvodi i povijesne likove poput gusara Jeana Laffitea ili Cherokeeja Sequoyaha.