U 2018. Julio Radilović Jules napunit će 90 godina života. Cijeli život posvetio je likovnom stvaranju, posebno stripu, još od njegovog oživljavanja početkom pedesetih godina prošloga stoljeća, a danas je živuća legenda, s opusom koji je na ponos hrvatskoj umjetnosti.
Rođen je u Mariboru, u Sloveniji, 25. rujna 1928. godine. U Zagrebu, gdje živi od 1939. godine, započeo je svoju crtačko-ilustratorsku karijeru 1945. godine u pismoslikarskom atelijeru Marija Saletta crtajući i slikajući na natpisnim i reklamnim tablama po željama i zahtjevima najrazličitijih naručitelja. U poratnoj nestašici suvremenih modnih žurnala izrađivao je za izloge zagrebačkih krojača kolorne crteže muških odijela i ženskih kostima i haljina, ponekad i s vlastitim kreacijama. Bio je u šesteročlanoj ekipi crtača u Studiju crtanoga filma što ga je osnovao Jadran film na Jordanovcu 1947. godine, mnogo prije nego što su utemeljeni Duga film i Zagreb film. Od 1948. pa do 1952. pohađao je, uz dva-tri prekida Školu primijenjenih umjetnosti (ŠPU), koju je na kraju ipak nepovratno napustio opredijelivši se definitivno karijeru slobodnog umjetnika. Otad se (najprije u Horizontovu zabavniku, potom najvećim dijelom u Plavome vjesniku, ali i brojnim drugim listovima i publikacijama) profesionalno bavi stripom, ilustracijama, opremom knjiga, komercijalnom grafikom i ostalim likovno-grafičkim poslovima sve do odlaska u mirovinu 1989. godine. Od 1966. godine član je ULUPUH-a.
Nadimak Jules “zaradio” je još u gimnazijskim danima zahvaljujući nestašnim đacima koji su “pravilo” piši kako govoriš izvrnuli u govori kako pišeš, pa je tako – u kontekstu izučavanja djela popularnoga Julesa Vernea – od Julija nastao Jules i to Jules koji se i izgovara Jules, a ne Žil. Tim pseudonimom odonda potpisuje svoje radove, a tako ga zovu i članovi obitelji i svi prijatelji i znanci.
Svoj stripski debi imao je Jules 1952. godine kada se stripočitateljskoj publici predstavio kao nastavljač stripa Neznanac po scenariju Nikše Fulgosija, u izdanju Horizontovog zabavnika. Neznanca je započeo Walter Neugebauer, nastavio Andrija Maurović, da bi ga naslijedio Aleksandar Marks, a zatim, kao četvrti crtač u nizu, Jules. Neznanac, međutim, nikada nije dovršen jer je Horizontov zabavnik prestao izlaziti sredinom 1953. Sljedećih je godina (1953. i 1954) započinjao stripove Zlatarovo zlato, Seljačka buna, Kralj divljih konja i Braća također po scenarijima Nikše Fulgosija, ali su svi ti projekti ostali nedovršeni.
- upoznaje scenarista i publicista Zvonimira Furtingera, po čijem scenariju crta strip Damon i Fintijas (prema Schillerovoj poemi Jamstvo) za njemačkog izdavača Rolfa Kauku iz Münchena. Te godine, za istog izdavača, radi nekoliko karikaturalnih stripova na zadane Kaukine likove (Lupo, Fix i Fox, Tips i Tops), a 1956. krenula je, opet za Kauku, velika serija edukativnih stripova Otkrića i izumi, također u karikaturalnome stilu, koji se u stripovskome žargonu naziva groteskom. Teme su, po epizodama, bile pronalazak vatre, gradnja piramida, rimski jurišni most na brodovima, otkriće Amerike, pronalazak porculana… Istovremeno, Jules radi i u Studiju za crtani film Zagreb filma.
Svakako najpoznatiji Julesov strip, Kroz minula stoljeća, objavljivao je Plavi vjesnik od 1956. do 1959. godine. To je epska pripovijest iz hrvatske povijesti koja obuhvaća razdoblje od dolaska Hrvata na Jadran do provale Tatara u naše krajeve. Scenaristički ju je, kao i većinu Julesovih stripova, uobličio Zvonimir Furtinger, literarni majstor čiji se stripski predlošci bez iznimke odlikuju izvanserijskom zanimljivošću, napetošću, dramatikom, romantikom i duhovitošću. Istih godina, usporedno s Minulim stoljećima, objavljivana je i serija Izviđačke pustolovine tandema Furtinger-Jules rađena u stilu groteske. Tijekom 1957. godine objavio je Plavi vjesnik još dvije groteske istoga tandema: Nana Sahib i Ofir, tajanstveni grad.
Od ’58 do ’61. Jules crta stripski tabloid Iz drevnih dana kao dopunu nastavnome programu iz (hrvatske) povijesti prema tekstovima profesora povijesti Ivana Goričana. Taj je tabloid objavljivan u školskome listu Djeca za djecu koji je kasnije preimenovan u svima znanu i omiljenu Modru lastu. Usporedno s tim godine 1960. crta za poljoprivrednu reviju Mladi zadrugar strip s tematikom iz narodno-oslobodilačke borbe Kurir s Psunja koji je, prema romanu Gabrijela Vidovića, scenaristički uobličio Norbert Neugebauer.
Prema vlastitoj zamisli, a po vlastitim i Neugebauerovim scenarijima Jules od 1960. do 1963. radi grotesku Baća izviđač, a istodobno, ali do 1964, crta seriju uzbudljivih vojno-policijskih priča o poratnim previranjima na Kosmetu pod naslovom Kapetan Leši po scenarijima Nenada Brixyja temeljenim na istoimenoj seriji filmova beogradskog redatelja Žike Mitrovića. Također su nezaobilazne Afričke pustolovine, stripska trilogija o doživljajima zagrebačke studentice na Crnome kontinentu (1962-66; scenarij Zvonimira Furtingera) koja je inozemne reprinte doživjela u tjedniku Kali francuske izdavačke kuće Jeunesse & Vacances (1967), u tjedniku Tio Vivo španjolske kuće Bruguera (1974), u tjedniku Anouk francuske kuće Aventures & Voyages (1975), te u brazilskome dnevniku O estado do Parana (1975). Tome razdoblju pripada i vestern Din Kol: susret u preriji (1964-65; scenarij Zvonimira Furtingera; reprinti: Folha da tarde, Brazil, 1973. i Aventures & Voyages, Francuska, 1976) kao i avanturistički strip U zelenom paklu Mato Grossa (1965; scenarij Norberta Neugebauera prema putopisnoj knjizi istraživača Tibora Sekelja; reprint: Aventures & Voyages, Francuska, 1976).
U razdoblju od 1965. do 1967. godine Jules surađuje s vjerskim Glasnikom sv. Antuna Padovanskog za koji osim raznih prigodnih ilustracija radi i dva stripa izrazito vjerske tematike pod naslovima Zakletva huronskog poglavice i Divlji dječak. Ti su stripovi objavljeni i u talijanskome vjerskom glasilu Il Messaggero dei ragazzi u Padovi.
U svijetu nedvojbeno najpopularniji Julesov serijal, Herlock Sholmes, kralj maske, također je nastao u tandemu sa Zvonimirom Furtingerom. Započet je 1957. godine kao pilot-epizoda pod naslovom Nevjerojatne pustolovine Sherlocka Holmesa: Nana Sahib, a u Plavom je vjesniku zaživio tek 1966. i trajao sve do 1972. godine (uvrštena je i redizajnirana epizoda Nana Sahib). Potom je jedna epizoda urađena za sarajevski Strip Art (1972/73), te posljednja za Cartoonist’s Profile (SAD, 1974). Prvi inozemni reprint (s promjenom imena glavnog junaka u Herlock Sholmes zbog nasljednih prava na ime slavnoga detektiva) objavila je u svome tjedniku Giggle engleska izdavačka kuća Fleetway Publications (1967), a zatim su strip objavljivali Din Dan španjolske kuće Bruguera (1974), Aventures & Voyages (Francuska, 1976), O seculo (Portugal, 1976), Folha da tarde (Brazil, 1976), Gruner & Jahr (Njemačka, 1977), The Times of India (Indija, 1983). To su ujedno godine u kojima Jules crta vestern Jaimie McPheeters putuje na istok (1969-72) po Furtingerovome scenariju za tv-magazin Studio (reprint: Aventures & Voyages, Francuska, 1975) dok za Vjesnikovu enciklopedijsku reviju Sve oko nas od 1970. do 1972. godine na tekstove raznih scenarista radi kolorne stripovane biografije domaćih i stranih znamenitih osoba.
- započinje veliki pustolovno-akcijski serijal iz Drugoga svjetskog rata pod naslovom Partizani koji je izlazio sve do 1989. u izdanju nizozemskog izdavača Oberon iz Haarlema, odnosno u njegovom strip-tjedniku Eppo, po scenarijima Zvonimira Furtingera, Đorđa Lebovića, Marcela Čuklija i Ervina Rustemagića. Reprinti su tiskani u skandinavskim zemljama, Francuskoj, Belgiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Indoneziji. Osim kod nas, te u Njemačkoj, Italiji i Nizozemskoj, Julesovi su stripovi objavljivani gotovo u cijeloj Europi, ali i u SAD-u, Brazilu, Argentini, Turskoj, Indiji, Sri Lanki i Indoneziji.
Sudjelovao je na brojnim skupnim izložbama, te inozemnim festivalima i salonima stripa (Rapallo, Lucca, Gijon, Genova, Angouleme, Zaandvoort, Breda, Ajaccio, Szigetvar, Napulj, Pariz) kao i na nekoliko skupnih izložbi u Zagrebu i drugim gradovima Hrvatske (Koprivnica, Čakovec, Rijeka, Metković) prije i poslije osnivanja Društva autora stripa Hrvatske 1984. kojega je bio i prvi predsjednik pune četiri godine. Samostalne izložbe imao je u Splitu (1982), Vinkovcima (1984), Sisku (1984), Pazinu (1985), Rijeci (1985), Grožnjanu (1988), Ljubljani (2011), Osijeku (2012). U Zagrebu mu je priređeno ukupno šest izložbi – po dvije 1985. i 1986. godine, dok je peta bila velika retrospektivna izložba stripa i ilustracije pod naslovom Jučer danas sutra priređena od 18. prosinca 2000. do 21. siječnja 2001. u Klovićevim dvorima (Galerija Fortezza). Šesta izložba bila je povodom 70 godina pobjede nad naci-fašizmom otvorena 8. svibnja 2015. u Radničkoj galeriji u Zagrebu predstavljanjem epizode „Konvoj za El Shatt“ serijala „Partizani“. U Mariboru je sljedeći dan, 9. svibnja 2015. otvorena slična izložba s originalnim tablama stripa jedne druge epizode navedenog serijala.
Na prvome Salonu stripa u Vinkovcima 1984. dobio je Grand-Prix (Veliku nagradu) za sveukupan doprinos domaćem stripu, a 1985. godine dodijeljeno mu je, povodom 35. obljetnice osnutka, priznanje ULUPUH-a za doprinos ugledu i razvoju Udruženja. Godine 1986. osvojio je nagradu Andrija kao najbolji crtač u izboru Kluba devete umetnosti iz Ljubljane, 1987. dodijeljena mu je nagrada Pulcinella za sudjelovanje na 8. Salonu stripa u Napulju, a 1996. na 6. Salonu stripa u Vinkovcima primio je nagradu za životno djelo. Godine 2001. odlikovan je Ordenom reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u promicanju hrvatske kulture.
Uvršten je, kao jedan od rijetkih hrvatskih autora, u njujoršku Svjetsku enciklopediju stripa Mauricea Horna (posljednje izdanje 1999. godine), te u Likovnu enciklopediju Jugoslavije (tom 2, Zagreb, 1987), Enciklopediju hrvatske umjetnosti (tom 2, Zagreb, 1996), Hrvatski leksikon (II. svezak, Zagreb, 1997), te u Hrvatsku likovnu enciklopediju (Zagreb, 2005).