Eduardo Risso jedan je od najcjenjenijih strip-autora na svijetu. Rođen je 1959. godine u Leonesu u Argentini. Stripove crta već od 11. godine, a profesionalno se time počinje baviti 1981., crtajući kratke ilustrirane priče za jedne od najvećih argentinskih dnevnih novina, La Nacion, te objavljujući u magazinima Eroticon i Satiricon (izdavača Columbo). Do prvoga “pravog” projekta, Parque Chas dolazi u suradnji s argentinskim scenaristom Ricardom Barreirom 1987., s kojim zatim radi još jedan album, Cain, koji se pojavio i na američkom tržištu par godina poslije.

  1. Risso dobiva priliku raditi po scenarijima Carlosa Trilla, jednog od najvećih scenarista u povijesti stripa. Njihov prvi strip Fulu doživio je velik uspjeh, a objavljen je u mnogim europskim zemljama. U sljedećim godinama nastavljaju surađivati na stripovima namijenjenima pretežno talijanskom tržištu: Video Nocturno, Boy Vampire, Borderline, Horror Revisitado, Chicanos i dr. Sve navedene stripove odlikuje sličan sadržaj – uglavnom su to noir priče o ljudima s društvenog dna, nabijene akcijom, nasiljem, crnim humorom, seksom, ali i snažnih socijalno-društvenih tema aktualnih i danas. Ovi su stripovi postigli velik uspjeh i kod čitatelja i kod kritike, a i sam Risso ih doživljava kao svoje najdraže projekte i ističe da je s posebnim užitkom crtao po scenarijima Carlosa Trilla. Skoro svi su objavljeni (ili čekaju na objavljivanje) na dva od tri najveća strip-tržišta na svijetu: francusko-belgijskom i američkom, a u Italiji se spomenuti serijali redovito ponovno izdaju, što govori o njihovoj kvaliteti.

Godine 1997. Risso počinje raditi i za američko tržište. Prvi mu projekt bio je za Dark Horse Comics i to na stripovskoj adaptaciji četvrtog filma popularnog serijala Alien, Resurrection, da bi sljedeće godine na red došao i one-shot Alien: Wraith. Objavljuje i nekoliko kratkih priča u Heavy Metalu (Incompatible, Costume party) te nastavlja suradnju s Trillom na prije započetim serijalima. 1998. prvi put dobiva priliku surađivati sa scenaristom Brianom Azzarellom i to na četverodijelnom mini-serijalu Jonny Double, svojevrsnoj preinaci kriminalističkog stripa o privatnom istražitelju koji su gotovo 30 godina ranije kreirali Len Wein i Mark Wolfman za DC Comics.

Njihov rad toliko je oduševio odgovorne u tome izdavačkom gigantu da Risso odmah potom potpisuje ekskluzivni ugovor s Vertigom te s Azzarellom počinje rad na projektu 100 bullets (100 metaka), koji postiže ogroman uspjeh. Priča o tajanstvenom agentu Gravesu koji u kovčegu nosi pištolj i 100 neoznačenih metaka koje nudi naizgled slučajno odabranim osobama kako bi bezbolno i efikasno riješile svoje probleme odmah je zaintrigirala čitatelje. U godinama koje su slijedile oduševljenje nije splašnjavalo, posebno kod kritičara, koji su ovaj serijal redovito uvrštavali u sve izbore kao najbolji kriminalistički strip u Americi. 100 bullets završeni su 2009., a Rissov rad na tom serijalu svih je tih godina ostao na visokoj razini i nije došlo do pada kvalitete, što predstavlja još jedno postignuće ovog argentinskog majstora. 100 bullets požnjeo je i prestižne nagrade Eisner i Harvey, stripovske Oscare – 2001. Risso i Azzarrello primaju Eisnera za najbolji serijal, a 2002. Risso čak dva, to za najboljeg crtača/tušera i najbolji serijal. Iste godine dobivaju dva Harveyja – za najboljeg autora i najbolju priču – a Risso nagradu “Yellow kid”, za najboljeg crtača.

  1. Risso dobiva priliku nacrtati kratku priču po Azzarellovom scenariju za kompilaciju Batman: Black and white vol. 2 na kojoj su radili najveći svjetski autori stripa. Risso se time pridružuje velikanima kao što su Mike Mignola, Jim Lee, Jordi Bernet, Gene Colan, John Buscema, Enrique Breccia, Alex Ross i drugi, te se definitivno etablira kao crtačka super-zvijezda.

Uz iscrpljujući rad na 100 bullets, Eduardu nije ostalo mnogo vremena za ostale projekte pa tako nekoliko godina paralelno radi samo na kratkim pričama za magazine Heavy Metal,  Flinch, Heart throbes, Weird western tales & Transmetropolitan, a potpisao je i nekoliko naslovnica/ilustracija za druge serijale pod okriljem DC comicsa: Adventures of Superman, Wonder Woman, Red Sonja 5, Green Lantern: Secret files te ilustraciju za monografiju “Bernet”.

  1. dolazi do definitivne potvrde Eduardova ugleda kad se kompletan tim koji je zaslužan za 100 bullets (pisac Azzarello, crtač Risso, crtač naslovnica Dave Johnson te koloristica Patricia Mulvihill) na nekoliko mjeseci seli na redovni serijal Batmana i radi brojeve 620-625 pod nazivom Broken City.

Po isteku ekskluzivnog ugovora s DC Comicsom, Risso prelazi u Marvel i crta trodijelnu epizodu o mladosti jednog od najpopularnijih superjunaka, Wolverinea, pod nazivom Logan. Scenarij je potpisao američki pisac Brian K. Vaughan koji je planetarnu popularnost stekao pišući TV seriju Lost, a među stripofilima poznat je po serijalu Y: The last man i Pride of Baghdad. 2012. Risso crta prequel Gibbonsovog/Mooreovog Watchmena – jednog od najznačajnijih stripova osamdesetih, a vjerojatno i jednog od najznačajnijih stripova uopće – Before Watchmen: Moloch (scenarij J. Michaela Straczynskog). Pedesetčetverogodišnji Argentinac u punoj je stvaralačkoj snazi, a njegov je rad odavno prerastao okvire argentinskoga stripa.

Retrospektivna izložba originalnih stranica, naslovnica i ilustracija u sklopu 20. festivala CRŠ Zagreb Comic Con predstavit će Rissov kompletan opus s posebnim naglaskom na njegova najpoznatija djela i rad na kultnom serijalu 100 metaka.