Dan danas lome se koplja oko toga tko je bio Štef i je li uopće postojao. I dok prosječan konzument stripa za dotičnog nikad nije čuo, oni malo upućeniji se uz manje ili više truda prisjećaju kako im je to ime maglovito poznato, a tek najveći znalci iz smetlišta sjećanja uspiju iskopati i njegovo prezime ili se čak usude izjaviti kako su pročitali i pokoji njegov strip.

Strip povjesničari tvrde kako je Štef Bartolić rođen u drugoj polovici prošlog stoljeća, vjerojatno u Zagrebu, gdje je završio školu za operatora i servisera dizel motora, iako postoje i indicije da je pohađao školu primijenjenih umjetnosti, odjel grafike, ali za to nema pouzdanih dokaza ili svjedoka. Stripom se bavio veći dio svoje karijere, a čini se da se okušao i u svijetu ilustracije (za što je, po nekim kontroverznim povjesničarima, čak dobio dvije nagrade) i animacije, također bez većih uspjeha. Na kraju, treba reći kako se unatoč relativno bogatom opusu nije uspio nametnuti kao bitniji autor, što i nije čudo budući je bio suvremenik takvih autorskih strip veličina kao što su Baka Slišković, Krešimir Zimonjić i Lepa Brena.

Strip arheolozi uspjeli su iskopati neke od naslova koje je dotični potpisao, bilo kao crtač, bilo kao kompletan autor, pa tako možemo spomenuti potresnu autobiografsku sagu (Inspektor Šef), aktivistički strip za prava životinja u zoološkom vrtu (Komarča), melodramu o zaigranoj ljubavi jedne adolescentice i tri tinejdžera (Glupe Laste), epsku priču o superjunacima u vječnoj, kozmičkoj borbi sa samima sobom (Madraci), tankoćutnu storiju o nježnoj, platonskoj, a neuzvraćenoj ljubavi jednog povučenog muškarca prema svim ženama (Lick Dong) i prštavo veselu komediju o vječnom prijateljstvu i nevinoj ljubavi (Crno Papaj).

Strip antropolozi tvrde kako je spomenuti autor jedan od rijetkih preostalih svoje, slobodno možemo reći, ugrožene vrste strip autora koji rade stripove samo za domaće tržište, budući se po nekim relevantnim istraživanjima došlo do podatka da ih je u divljini od stotinjak jedinki ostalo još samo dvoje, najviše troje. No, mora se spomenuti kako druga struja strip antropologa tvrdi kako takvi autori nikad i nisu postojali.

Kako bilo, Štefa nitko nije vidio najmanje dvadeset godina, nitko ne zna šta danas radi i čime se bavi i je li uopće živ. Vjerojatno nije, pa ćemo se, čak i ako netko dokaže suprotno, praviti da je tome tako.

 

 

 

Stjepan Bartolić rođen je 1967. u Zagrebu, gdje 1986. završava Školu za primjenjenu umjetnost, odjel grafike. Do 2018. bio je član je Hrvatskog društva filmskih djelatnika (HDFD), a još uvijek je član Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU).
Ilustracije je objavljivao u časopisima Modra lasta, Prvi izbor, Frka, Zvrk, OK, Klik, Jutarnji list – zabavnik, Q, Kvadrat, Playboy, Banka, a ilustrirao je i dvadesetak romana, uglavnom za djecu i mlade:
-“Zaljubljen do ušiju“, Miro Gavran (Znanje 1994)
-“Petar Pan“, J. M. Barrie (Profil 1995)
-“Svračkovo brdo“, Nada Iveljić (Znanje 1995)
-“Glavata priča”, Alojz Majetić (Školska knjiga 1996)
-“Pisma iz mog mlina”, Alphonse Daudet (Školska knjiga 1996)
-“Vlak u snijegu“, Mato Lovrak (Znanje 1996)
-“Tajna ribljeg oka“, Hrvoje Kovačević (Znanje 1996)
-“Knjige lažu!“, Darko Macan (Znanje 1997)
-“Tajna crne kutije“, Hrvoje Kovačević (Znanje 1998)
-“Tajna zlatnog zuba“, Hrvoje Kovačević (Znanje 2000)
-“Dnevnik Pauline P.“, Sanja Polak (Znanje 2000)
-“Čudnovate zgode šegrta Hlapića“, Ivana Brlić-Mažuranić (Znanje 2001)
-“Tajni leksikon“, Želimir Hercigonja (Znanje 2001)
-“Bum Tomica“, Silvija Šesto (Znanje 2002)
-“Monolith 5”, zbirka SF priča (Zagrebačka naklada 2002)
-“Drugi dnevnik Pauline P.“, Sanja Polak (Mozaik knjiga 2003)
-“Bum Tomica 2“, Silvija Šesto (Znanje 2003)
-“Najbolji na svijetu”, Zoran Krušvar (Mentor 2004)
-“Žuta minuta“, Darko Macan (Autorska kuća 2005)
-“Petrica pričalica“, Sanja Polak (Mozaik knjiga 2005)
-“Pobuna Pauline P.“, Sanja Polak (Mozaik knjiga 2007)
-“Odgoj djevojaka u Češkoj”, Michael Viewegh (Profil, 2009)
-“Biosupruga”, Michael Viewegh (Profil, 2011)
-“Gorski dnevnik Pauline P.”, Sanja Polak (Mozaik knjiga 2012)
-“Morski dnevnik Pauline P.”, Sanja Polak (Mozaik knjiga 2013)
-“Tajni dnevnik Adriana Molea“, Sue Towsend (Znanje 2014)
-“Novi jadi Adriana Molea“, Sue Towsend (Znanje 2014)
-“Skijaški dnevnik Pauline P.”, Sanja Polak (Mozaik knjiga 2015)
Također, ilustrator je dvije slikovnice:
-“Moj tata je tat”, Darko Macan (Knjiga u centru, 2014)
-“Zato što gledamo”, Silvija Šesto (Knjiga u centru, 2018)
Nagrade za ilustraciju dobio je 1996.godine na Vinkovačkom Salonu stripa, te 2003. nagradu SFERE.
Stripom se bavi od 1986. godine.
Objavljivao je u “Poletu”, “Studentskom listu”, “Maxi strip magazinu”, “Patku”, “Plavom zabavniku”, “Večernjem listu”, “Starom mačku”, “Q-u”. U časopisu “Playboy” je deset godina objavljivao serijal “Dick Long”, a u dječjim časopisima niz godina objavljuje serijale stripa za djecu. U časopisu “Zvrk” serijal “Komarac” (scenarist Darko Macan) izlazio je devet godina, u “Modroj lasti” strip “Gluhe laste” kontinuirano izlazi dvadeset i šest godina, a u časopisu “Radost” šest godina izlazi strip “Užas Zlica Gadost i vila Radost”. Do sada objavio je više od tisuću tabli stripa.
Objavio je 11 strip albuma:
-“Komarac: Prop’o plan”, scenarij Darko Macan, (Profil, 2001).
-“Dick Long: Slučajevi”, scenarij Darko Macan, (Fokus komunikacije, 2004).
-“Crni Popaj“, vlastiti scenarij, (Mentor, 2008).
-“Gluhe laste”, vlastiti scenarij, (Fibra, 2010).
-“Mudraci”, vlastiti scenarij, (Ogranak Matice hrvatske Bizovac, 2011)
-“Dick Long, slučajevi”, scenarij Darko Macan, (Strip-agent,2012)
-“Gluhe laste, Ravno do dna”, vlastiti scenarij, (Fibra, 2012).
-“Komarac: Od A do ZOO”, scenarij Darko Macan, (Mentor, 2013)
-“Dick Long, Novi slučajevi”, scenarij Darko Macan, (Strip-agent, 2013)
-“Dick Long, Ništa nije slučajno”, scenarij Darko Macan, Mladen Devčić, (Strip-agent, 2014)
-“Dick Long, Za svaki slučaj”, scenarij Ivan Prlić, (Strip-agent, 2018)
Animacijom se počeo baviti 1988. kada započinje raditi kao animator na dugometražnom animiranom filmu “Čarobnjakov šešir”. (Croatia film)
1990. radi kao animator u na “Malim letećim medvjedićima”. (Zagreb film)
1991. U sklopu projekta “1991”, 20 kratkih animiranih filmova, režirao i animirao 4 jednominutna filma, “Žohari”, “Slobodna Hrvatska”, “Pero” i “Ne ljuti se čovječe”. (Zagreb film)
Radi kao animator na dugometražnom animiranom filmu “Šegrt Hlapić”. (Croatia film)
Režira i animira “Božićnu priču”. (Zagreb film)
1992. Režira i animira “Uskrsnuće”. (Luna film)
1993. Režira i animira špice za dječji program HTV-a.
1994. Režira i animira Špicu za Svjetski festival animiranog filma u Zagrebu.
2001. Režira i animira “Jibro W7”. (Plop)
kao animator radio i na sljedećim filmovima:
-”Dabar”, 1990, Milan Blažeković, (Croatia film)
-”Moskito man”, 1991, Krešimir Mesić, (Croatia film)
-”Cvrčak”, 1991, Dušan Gačić, (Filmoteka 16)
-”Ad astra”, 1991, Edvin Biuković, (Zagreb film)
-”Šuma Striborova”, 1992, Krešimir Zimonić, (Zagreb film)
-”Eko škola”, 1992, Goce Vaskov, (Kult film)
-”Snjegovići”, 1994, Stevan Šinik, (Croatia film)
-”Kolač”, 1997, Danijel Šuljić, (Zagreb film)
-”Film s djevojčicom”, 2000, Danijel Šuljić, (Zagreb film)