Carlo Ambrosini (rođen 15. travnja 1954. u mjestu Azzano Mella kraj Brescie) talijanski je strip crtač. Nakon umjetničke gimnazije, diplomira slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Brere, a 1976. debitira kao strip-crtač s ratnim stripovima za izdavačku kuću Dardo iz Milana. Nakon toga piše zadnje epizode serijala Daniel za izdavača Corno i surađuje s izdavačkom kućom Ediperiodici, a za Mondadori ilustrira nekoliko nastavaka serijala Povijest Italije u stripu i Povijest Rima u stripu pisca Enza Biagija.
Godine 1980. počinje surađivati s izdavačkom kućom Sergio Bonelli Editore, nacrtavši sedam epizoda Kena Parkera, i to u samo 4 godine, prema scenarijima Giancarla Berardija, a zadnja priča Donovanovi dječaci (broj 59) pripala je baš njemu. Po završetku toga serijala, Ambrosini 1984. piše i crta strip serijal o srednjevjekovnom plaćeniku Nico Macchia za reviju Orient Express, koji je u albumima izlazio i za Glenat Italia. 1987., s epizodom Kanal 666 debitira na Dylanu Dogu, još jednom Bonellijevom serijalu na kojem će ostaviti zamjetan trag, prvo crtački, a 1994. i scenaristički.
Scenarističkim angažmanom na Dylanu Dogu zadobiva Bonellijevo povjerenje koje mu je ubrzo donijelo i vlastiti serijal – 1997. kreće Napoleone, noir serijal o bivšem policajcu koji postaje vlasnik hotela u Ženevi. Isprva zamišljen kao miniserijal od osam epizoda, nakon izvanrednog se uspjeha prvih priča serijal produžuje. Ambrosini većinom piše scenarije, a rijeđe crta, no 2004. godine dobio je nagradu časopisa Fumo di China za najboljeg autora, a Napoleone za najbolji serijal godine. Ambrosini se ubraja i među odabran krug crtača koji su crtali specijalno izdanje Texa, i to 19 broj, za koje je u manje od dvije godine dovršio 224 stranice, a izašlo je u srpnju 2005.
Nakon 54 broja, Napoleone se 2006. ugasio, a Ambrosini pokrenuo novi miniserijal za Bonelli pod nazivom Jan Dix, koji je izlazio između 2008 i 2010. Nakon toga Ambrosini se vraća Dylanu Dogu. Trenutno traži izdavača za svoj projekt Phillipe Karl.